Safikadin grob koji se nalazi u centru grada, ispred tvrđave Kastel, svjedoči o banjalučkoj legendi vječne ljubavi (Romeo i Julija u banjalučkoj verziji). Legenda kaže da se mlada i lijepa, banjalučanka, Safikada na prvi pogled zaljubila u stasitog austro-ugarskog vojnika koji je čuvao stražu na zidinama Kastela. Naredba o iznenadnom pokretu austro-ugarske vojske bila je strahovit udarac njihovoj, još nedoživljenoj, sreći. Na rastanku, dvoje mladih su se zakljinjali na vječnu ljubav i vjernost do groba. Nakon izvjesnog vremena dođe vijest o njegovoj pogibiji a Safikada bacajući svoje tijelo pred top, koji je sa Kastela označavo podne, povika: «Vijerna sam ti do groba». Njeno mrtvo tijelo je palo na mjestu danšnjeg spomenika gdje i danas zaljubljeni parovi pale svijeće za ljubav.
